Robert Peharda novinar je iz Varaždinske županije. Po prirodi oduvijek društvenjak, kreativac, komunikativan i aktivan, s novinarstvom je krenuo rane 2005. godine kada je počeo raditi kao honorarni suradnik za praćenje sportskih događaja u jednom lokalnom mediju. Par godina kasnije, Robertu je ponuđeno mjesto u Večernjem listu u Zagrebu. Ipak, srcem i okolnostima vezan uz svoj rodni Barokni grad, morao je odbiti ponudu i tada započinje raditi kao freelancer. Kroz godine dugogodišnjeg iskustva Robert je prikupio razna iskustva na raznim medijima i u različitim područjima i temama. Pisao je monografije, brošure, letke, vodiče te tima skupio 15-ak književnih naslova i višestruko više ostalih materijala. Klasičnom novinarstvu vraća se 2017. godine te u njemu radi i dan danas, kao novinar i urednik internetskog portala Megaplus.hr.
Slučaj ga je odveo u novinarstvo, a ljubav prema pisanju zadržala više od 20 godina
23.10.2026 06:35Upoznajte Roberta Pehardu, jednog od dobitnika prošlogodišnjeg novinarskog natječaja.
Pokriva, naravno, sva područja novinarstva, od lijepih i inspirativnih priča, poput one o vatrogaskinji Mirjani Martinečević koja mu je donijela nagradu na prošlogodišnjem natječaju „Najbolja lokalna novinarska priča“, preko sportskih tema koje su mu i dalje među omiljenima, pa sve do dnevnih političkih zavrzlama i drugih društvenih događanja.
Iako se teme njegovih priča međusobno razlikuju, pristup, priprema i obrada materijala u svojoj suštini ostaju isti. Na razgovore najradije dolazi samo s nekoliko uvodnih pitanja, a zatim prepušta sugovornicima da ga vode kroz priču. Njihovi odgovori postaju temelj za nova pitanja, a iskustvo mu je pokazalo da upravo takav pristup donosi spontane, iskrene i emotivne odgovore koji u konačnici rezultiraju najboljim tekstovima. Sugovornici to prepoznaju pa se tijekom razgovora lakše opuste, a autentičnost takvih priča prepoznaju i čitatelji.
Upravo je tako bilo i u razgovoru s vatrogaskinjom Mirjanom Martinečević. Povod za intervju bio je susret vatrogaskinja u Varaždinu, no razgovor je ubrzo krenuo u sasvim drugom smjeru. U središtu priče našle su se teme spolne ravnopravnosti, spremnosti pojedinca da ustane protiv velikog sustava te svakodnevne borbe za prava i položaj drugih. Čim je priča objavljena, počele su pristizati brojne reakcije. Postalo je jasno da se iza jednog razgovora krije dugogodišnja borba žene koja svoje ciljeve ne ostvaruje samo riječima, nego i djelima. Pohvale za njezin rad stizale su iz svih krajeva Hrvatske, a njemu je ostao osjećaj zadovoljstva jer je medijski prostor dao osobi čiji je rad zaslužio biti istaknut i barem nakratko izdignut iznad svakodnevne informacijske buke i poplave poluinformacija.
Zato potiče kolege da zavire u vlastite arhive i pronađu tekst koji ih je osobno najviše razveselio. Iskustvo pokazuje da osjećaj rijetko vara; priča koja je ostavila snažan dojam na autora često ima potencijal jednako snažno odjeknuti i među širom publikom kada dobije priliku biti predstavljena na nacionalnoj razini.